Pčelari iz Živinica otkrivaju ključ uspjeha

Klimatske promjene unazad nekoliko godina odražavaju se na razvoj medonosnog bilja, a samim tim i na prinose te kvalitet meda. Novom konceptu rada, nametnutnom promjenama u prirodi moraju se prilagođavati i pčelari koji u Tuzlanskom kantonu ove godine ostvaruju izvanredne rezultate u kvalitetu meda. Istaknuti djelatnici u ovoj oblasti navode da u današnjem vremenu pravi pčelar sebi ne smije dozvoliti da na njegov, ali i rad pčelinjih društava utječu vremenske prilike. Kako bi postigli uspjeh u svim mogućim uslovima moraju biti veoma educirani u segmentu utjecaja meteoroloških promjena, ali i stanja medonosnog bilja na određenom području.

Suad Selimović iz Udruženja za poljoprivredu i prehrambenu industriju koje djeluje pri Privrednoj komori Tuzlanskog kantona u razgovoru za Klix.ba navodi da pčelari koji nisu prihvatili nove pojave u prirodi sigurno ne mogu biti posebno uspješni.

“Međutim, oni koji shvataju te promjene i koji su nabavili opremu koja im svakodnevno prikazuje stanje na terenu, kao i u košnicama, bilježe pozitivne rezultate kojima u prilog ide odličan kvalitet meda”, kaže nam Selimović.

Odličan kvalitet meda

Kada je riječ o ovogodišnjem medonošenju u glavnoj bagremovoj paši, prve količine meda su već izvrcane i one su upućene u laboratorije Tehnološkog fakulteta u Tuzli gdje su rezultati vezani za kvalitet pčelinjeg proizvoda odlični.

“Rezultati iz laboratorije su nam potvrdili da ove godine imamo izuzetno kvalitetan med koji nije od čistog bagrema, već je u pitanju smjesa nektara bagrema, maslačka te voćnih kultura. Sadržaj vode je 16,2 posto, dok je dozvoljeni 21, a veoma je bitno da je zastupljenost suhe materije više od 80 posto, što omogućava izuzetno dobro čuvanje tog meda, uz garanciju da neće doći do promjena unutar tegle”, ističe Selimović.

Porodica Suljić iz Živinica poznata je upravo po pčelarenju, a njihovo drugovanje s pčelama traje već dugi niz godina. Prvi je počeo Munib Suljić, a ljubav prema ovom poslu prenio je i na svog brata Munevera i to 1998. godine kada mu je poklonio tri košnice.

“Rahmetli Munib je prvi pokrenuo ovu granu privrede i svima nam je ujedno bio mentor, a uz sve to raspolagao je i mašinom za proizvodnju košnica te smo ih usput sebi mogli proizvoditi, uštedjevši veći iznos novca”, kaže nam Munever.

Svakom pčelaru početniku savjetuje da ima dobrog mentora jer se greške u pčelarenju ne praštaju.

“U pčelarstvu nema popravnog ispita, greške su skupe. Ne treba praviti inovacije, niti testirati na čitavom pčelinjaku. To treba učiniti na jednoj ili maksimalno dvije zajednice, a još bolje je ukoliko imate nekoga ko će vam ukazati na greške koje radite te vas usmjeriti kako da idete na sigurno”, ističe Munever, nagasivši da je tajna uspjeha u zdravoj i jakoj pčelinjoj zajednici koja garantira dobre prinose meda u skoro svim uslovima.

Uži krug Suljića danas raspolaže sa 500 košnica, dok je kod Munevera zastupljeno 160 pčelinjih zajednica, raspoređenih na četiri lokacije i to u Živinicama gdje u stacionaru radi proizvodnju matica, polena i slično, zatim Orašju, Romaniji i Šamcu.

“Do 2010. godine sve je bilo kako treba vezano za medenje i mogli smo računati najmanje na dvije paše. Do 2015. godine su se dešavale klimatske promjene u kojima se prinos nektara, odnosno meda smanjio za 20 do 30 posto, a do danas se raspolovio”, dodaje Suljić, inače dobitnik brojnih priznanja za kvalitet meda i ostalih pčelinjih proizvoda.

Savremene tehnologije u radu

Da bi ostvario prinose Suljić je morao uvesti proces digitalizacije kroz SMS vage bez kojeg je, kako navodi, pčelarstvo danas nezamislivo. Uz pomoć ovih vaga on vrši kontrolu unosa nektara te temperature i vlažnosti zraka na svim pašama, a putem mobilnog telefona dobija neophodne informacije.

“Na osnovu tih podataka pčelinjake prebacujem s jednog dijela na drugi. Također, ovim putem ja ostvarujem i uštede jer ne moram u kontinuitetu obilaziti zajednice. Od davnina se govori da je ‘med na točkovima’ tako da u narednom periodu moramo razmišljati o tome kako i na koji način pčelinje zajednice što brže i jednostavnije prebacivati s jedne lokacije na drugu”, dodaje Suljić, koji budućnost pčelarstva vidi i u takozvanim vrcaljkam radijalkama, odnosno automatizovanim uređajima za proizvodnju meda.

Na području Tuzlanskog kantona zastupljeno je pet vrsta meda i to cvijetni, bagremov, lipin, livadski i šumski, a u drugim bh. sredinama moguće je pronaći i kestenov te kaduljin.

U proteklim godinama naglo je došlo do širenja pčelinjih fondova, a ovaj trend prati nedostatak medonosnog bilja. Zbog toga će se, kako navodi Suljić pčelari u budućnosti morati posvetiti i njihovoj sadnji, ali u saradnji sa ekspertima iz ove oblasti.

Bh. pčelari predstavljeni su kao mali proizvođači koji djeluju samostalno ili u udruženjima. Trgovački lanci još uvijek ne otkupljuju naš domaći med, zbog čega je potrebno napraviti iskorak u zadružnom organizovanju pčelara, što će osim značajnijeg prodora na tržište dovesti i do prava na ostvarivanje međunarodne finansijske pomoći u procesu širenja poslovanja.

“Na području Živinica imamo nekoliko izuzetno kvalitetnih pčelara koji imaju uspostavljenu standardnu tehnologiju i kvalitetnu proizvodnju. Jedna plečarska zadruga, kao pravno lice sa zadružnim konceptom poslovanja moći će također obezbijediti i korištenje grant sredstava iz fondova Evropske unije i drugih međunarodnih organizacija, dobit će i priliku za pojeftinjenje proizvodnje, zatim jednostavnije nabavke opreme, ali i marketing”, navodi Selimović koji smatra da pčelari akcent moraju staviti i na prodaju putem interneta.

Iskusni pčelari navode da se pored meda, od pčele moraju uzimati još i polenov prah, perga te matična mliječ, a budućnost vide i u iskorištavanju pčelinjeg otrova koji se u svijetu već koristi isključivo u medicinske svrhe.